Zdravlje

Hašimoto sindrom ~ česta bolest neobičnog naziva

Hašimoto sindrom, poznatije kao i Hašimoto tireoditis, predstavlja autoimuno oboljenje štitne žlezde. Ova bolest je prisutnija nego što mislimo, u čemu i jeste njena opasnost. Simptomi su često blagi, zbog toga se i ignorišu ili pripisuju nekom drugom, sporednom faktoru, tako da oboljenje ima prostora da se razvije. Šta je Hašimoto sindrom, koji su njegovi simptomi i ima li leka, pogledajte u nastavku.

Šta je Hašimoto sindrom?

Hašimoto sindrom je autoimuno oboljenje štitne žlezde. Autoimuna oboljenja predstavljaju pogrešno shvaćen signal tela da postoji opasnost od koje se treba odbraniti. Na taj način se telo bori protiv bakterija, infekcija, tumorskih ćelija. Međutim, dešava se da telo pogrešno protumači signal i prepozna određeni organ kao opasnost. Tada su sve odbrambene snage organizma usmerene ka izvoru opasnosti. Time telo, zapravo, napada samo sebe. Tako nastaju autoimune bolesti, a jedna od njih je i Hašimotov sindrom.

Prateći isti princip, ćelije imuniteta napadaju štitnu žlezdu, prepoznajući u njoj potencijalnu opasnost po telo. Reakcija organizma na ovaj napad je praćena upalom štitne žlezde, u medicini poznat kao hronični limfocitni tireoiditis, odnosno Hašimoto sindrom.

hašimoto
3D prikaz kako ćelije imuniteta napadaju štitnu žlezdu

Štitna žlezda je jedna od žlezda sa unutrašnjim lučenjem (endokrine žlezde). Ona je zadužena za proizvodnju T3 i T4 hormona. Hormoni štitne žlezde su zaduženi za ispravno metabolisanje minerala iz tela (sintezu proteina, razgradnju masti), pravilni razvoj fetusa (zato je lečenje trudnica izrazito važno!), ispravan rad srca, kontrolu menstrualnog ciklusa.

Simptomi Hašimoto sindroma

S obzirom na veliki značaj koji štitna žlezda ima za ljudsko telo, simptomi ovog oboljenja mogu biti izrazito opterećujući za svakodnevno funkcionisanje. Međutim, problem sa ovim oboljenjem je u njegovom blagom, spontanom ,,početku”. Simptomi su, na samom početku oboljenja, blagi i lako se pomešaju sa sporednim faktorima: umorom, stresom, nesanicom, a pojačan ili smanjen apetit se vezuju za nervozu. Mešutim, kako oboljenje napreduje, a štitna žlezda dodatno otiče zbog konstatnih napada ćelija imuniteta na nju, i simptomi postaju uočljiviji i upadljiviji.

Najčešći simptomi upale štitne žlezde, odnosno hroničnog limfocitnog tireoiditisa su:

hašimoto
Opadanje dlake na obrvama je isto simptom kao i svaki drugi
  • pojačana osetljivost na hladnoću
  • konstipacija (hronični zatvor)
  • opadanje kose i pucanje noktiju (krtost noktiju i dlake)
  • neobjašnjivo i neočekivano gojenje
  • izraženo bledilo
  • otečenost lica i kapaka
  • kod žena neredovan ciklus, kašnjenje ciklusa, ciklus duži nego što bi trebalo da bude
  • bol u zglobovima (koji se ne može objasniti nekim drugim faktorom: umorom, fizičkom aktivnošću)
  • hronični umor
  • nesanica
  • povišen holestrol može signalizirati na upalu štitne žlezde
  • opadanje/gubljenje ,,repa” obrve
  • znojenje dlanova, trnjenje prstiju
  • razvoj gihta

Uzroci pojave zapaljenja štitne žlezde

Nastanak ove autoimune bolesti je i dalje nepoznat nauci. Medicina ne može da odgovori na pitanje zbog čega telo prepoznaje štitnu žlezdu kao neprijatelja. Pretpostavlja se da je uzročnik nastanka ovog oboljenja neka bakterija ili virus koji napadnu štitnu žlezdu, ali je pouzdan odgovor i dalje nepoznat. Ono što je nauka uspela da utvrdi su određene rizične grupe koje imaju potencijala da obole od Hašimoto sindroma. To su najčešće:

hašimoto
Nezdrava ishrana može biti jedan od faktora
  • Pol: uočeno je da žene oboljevaju mnogo češće nego muškarci, i to čak i do 15 puta češće su pacijenti ženskog nego muškog pola
  • Nasledni faktor: jedan od najčešćih faktora za nastanak Hašimoto sindroma se vezuje za nasledni faktor. Ako neko u vašoj porodici ima Hašimoto sindrom ili bilo koju drugu autoimunu boelst,, veće su šanse da će i vaše telo biti sklonije razvijanju autoimunih bolesti.
  • Godine: do skoro je vladao stav da je Hašimotov sindrom najčešće uočavan kod ljudi koji su između 30-50 godina starosti. Međutim, naučnici upozoravaju da je došlo do masovne ekspanzije ovog oboljenja, te se i ova granica pomerila. Tako ni ne čudi što od Hašimoto sindroma mogu oboleti i mladi, pa čak i deca.
  • Stres: hronična i kontinuirana izloženost stresu se prepoznaje kao jedan od potencijalnih uzročnika ove autoimune bolesti.
  • Sveukupno loša životna higijena: pod ovim izrazom se podrazumeva neadekvatna ishrana, konzumiranje rafinisanih šećera, nekvalitetan ili nepostojeći san, unošenje alkohola, cigareta, opijata, neadekvatno održavanje lične higijene…

Šta uraditi ako vam je dijagnostikovan Hašimoto sindrom

U slučaju da ste primetili ove simptome, ne bi bilo loše da proverite nivoe svojih T3, T4 i TSH hormona. U slučaju da vam je dijagnostikovan Hašimoto sindrom, važno je lečiti ga na vreme iz više razloga:

hašimoto
Gušavost
  • može da izazove gušavost: povećana štitna žlezda može da, ukoliko je nelečena, i estetski izazove probleme, tako što će štitna žlezda biti izrazito vidljiva na vratu
  • sterilitet ili problemi u trudnoći: nelečeni poremećaji štitne žlezde mogu dovesti do komplikacija u trudnoći, pobačaje ili poremećaje u razvoju dece.
  • depresija: zbog poremećenog lučenja hormona, hronična upala štitne žlezde može dovesti do pada raspoloženja, koje prati osećaj anksioznosti, a kasnije i depresije. Ovo stanje može dovesti do ozbiljnih mentalnih i emotivnih poremećaja.

U slučaju da imate poremećaj rada štitne žlezde, neophodno je da promenite životne navike, kako biste pomogli organizmu da se izbori sa ovom autoimunom bolešću. Iako nema leka za Hašimoto sindrom, možete značajno ublažiti njegove simptome.

Potrebno je da, pored lekova koje lekar prepiše, pokušate i da:

smanjite unos glutena: pozvezanost između glutena i pojave autoimunih bolesti je odavno uočena. Dakle, trudite se da unos glutena smanjite na minimum ili u potpunosti ukinete.

jedete vlakna: neophodno je održavati dobar rad creva, što omogućavaju vlakna. Važno je uneti barem 30 grama vlakana dnevno za održavanje ispravnog rada creva.

hašimoto

selen i cink: uočeno je poboljšanje sveopšteg stanja štitne žlezde kod pacijenata koji boluju od Hašimoto sindroma nakon unošenja velikih količina selena. Naime, selen pospešuje transformaciju T4 hormona u T3, te poboljšava rad štitne žlezde.

Vitamin B: unos vitamina B je ključan poput unosa selena i cinka. Naime, oni utiču na ,,lečenje” propratnih simptoma Hašimoto sindroma, poput opadanja kose i pucanja noktiju, kao i poboljšanja koncentracije.

Konzumirajte riblje ulje: riblje ulje je bogato omega 3 masnim kiselinama, pored toga je i snažan antioksidant.

hašimoto sindrom ~ česta bolest neobičnog naziva
Neophodne analize kojima se utvrđuje rad štitne žlezde

*Članak je informativnog karaktera i nije zamena za medicinsku pomoć. U slučaju pojave simptoma, obratite se svom lekaru. *

RešiLako.com

Dipl. filolog i student master akademskih studija književnosti

Slično

Back to top button