Psihologija

Stilovi i preferencije u učenju ~ podela i primena

Ukoliko ste primetili da vam pojedini načini usvajanja novih znanja više prijaju i pomoću njih možete lakše da upamtite gradivo kojim treba da ovladate, to znači da ste prepoznali svoje preferencije u učenju iako ih možda niste svesni. Na internetu su dostupni upitnici kojima možete preciznije otkriti koji vam stil učenja najviše odgovara. Međutim, i osnovne informacije o svakome od njih, doneće vam odgovor na ovo pitanje. Iako je instrumenata za procenu preferencija u učenju mnogo, veoma su kritikovani jer nema dokaza o njihovoj pouzdanosti.

Stilovi u učenju ~ osnovna podela

Svako od nas poseduje najprijemčiviji način na koji razmišlja, obrađuje i razume informacije. Stil učenja je, dakle, način na koji učimo i izučavamo određeno gradivo. Stilova učenja ima mnogo, a većinu od njih možemo podeliti na osnovu toga da li tokom učenja informacije usvajamo: dubinski ili površinski. 

  1. Dubinska obrada informacija zastupljena je kod osoba koje usvajaju gradivo shvatajući da je to šansa za sticanje novih koncepata i značenja sadržanih u materiji koju izučavaju. Važno je truditi se da nova znanja povežemo sa postojećim iskustvima i činjenicama koje smo ranije naučili. Ukoliko dubinski učimo, to činimo zbog želje da steknemo nova znanja, a o procenama učinka manje brinemo i razmišljamo. Motivacija je veoma važna u ovakvom procesu izučavanja jer je verovatnije da ćemo studioznije pristupiti učenju, ukoliko nas data tematika zanima.
  2. Površna obrada informacija označava da je učenik fokusiran na upamćivanje, ali ne i na razumevanje gradiva. Razlog tome je želja da budemo pozitivno ocenjeni na proceni znanja. Zato ćemo, primera radi, učiti samo delove gradiva za koje smo saznali da će biti na ispitu jer nam je glavna motivacija nagrada u vidu ocene. 

Hoćemo li se opredeliti za jedan ili drugi pristup obrade informacija, zavisi od situacije i zainteresovanosti za temu koju izučavamo. Takođe, na ovaj izbor utiču i faktori poput raspoloživog vremena ili toga da li smo umorni.

Pristupi učenju na osnovu ličnih preferencija

Ljudi pristupaju učenju na svoje karakteristične načine. O ovim preferencijama u učenju mnogo se pisalo još od sedamdesetih godina 20. Veka. U naučnim radovima, često nailazimo na termin – stilovi učenja, međutim, ispravnije je reći preferencija jer su stilovi određeni preferencijama učenika prema određenim uslovima učenja. Neki zagovornici stilova učenja veruju da ljudi više nauče kada uče u omiljenim uslovima i na najdraži način. Ti uslovi odnose se na:

  • mesto na kom nam je prijatno da učimo i gde opažamo da imamo najviši nivo koncentracije, kao što su stolica do prozora u kuhinji, čitaonica na fakultetu, klupa u parku i slična, možda i neočekivana mesta za ovakvu aktivnost.
  • Vreme tokom dana koje nam najviše odgovara za učenje poznat je uslov za uspešno usvajanje gradiva. Pojedinci najradije uče rano ujutru, tokom noći ili u određenom delu dana. To može imati veze sa bukom koju ukućani prave,  pa se to vreme ne koristi za učenje.
  • Osoba s kojom nam je prijatno i učinkovito da učimo može umnogome uticati na ovaj proces. Kod dece obično su to roditelji, a kasnije ćemo uživati da učimo sa vršnjacima sa sličnim preferencijama u učenju. Preslišavanje, uživanje u zajedničkim pauzama, suočavanje sa sličnim poteškoćama u usvajanju iste materije, mogu biti podstičući kada učimo u paru.
stilovi i preferencije u učenju ~ podela i primena

Hrana takođe može podići našu koncentraciju ili je narušiti. Treba znati da će nam šećer u prvo vreme pomoći, ali da će dugoročno negativno uticati na koncentraciju.

  • Osvetljenje, hrana i muzika takođe mogu doprineti, ali i naštetiti našoj motivaciji i koncentraciji. Važno je da osvestimo da li nam više prija jače ili slabije svetlo u prostoriji, dnevno ili veštačko osvetljenje, klasična ili neka druga vrsta muzike, tiha ili nešto glasnija. Napici nam isto mogu pomoći kao što su kafa ili čaj. Energetska pića neki učenici koriste kako bi bili koncentrisaniji, ali kod pojedinaca izaziva samo budnost tela, ali ne i moždanih aktivnosti. Takođe, na duge staze ovakva pića na bazi kofeina mogu izazvati brojne zdravstvene tegobe.
  • Učenje i pisanje u kraćim ili dužim vremenskim intervalima podrazumeva da najbolje učimo, na primer, praveći pauze u jednakim vremenskim intervalima  od po 5 minuta nakon svakih pola sata aktivnog učenja. Učenik obično u glavi ima plan koliko će trajati svaki deo rada i nastoji da se drži toga. Pritom, plan prilagođava tome da li je za neke lekcije potrebno manje ili više vremena. Može nakon dužeg perioda učenja odlučiti da napravi pauzu čitav jedan dan.
  • Dijagrami ili mape uma nekim ljudima pomažu da lakše upamte ono što slušaju ili čitaju. Takođe, korišćenje asocijacija prilikom učenja, različitih bojica, oblika ceduljica, ali i igara mogu pospešiti učenje.

Moguće je da se naše preferencije u učenju ne podudaraju sa prethodno navedenima, ali to ne znači da ih nemamo, već da treba da se potrudimo da ih otkrijemo.

Vizuelni i verbalni stil

Iako pedagoški psiholozi iskazuju sumnju u efikasnost posebnog poklanjanja pažnje preferencijama u učenju, smatrajući njihove učinke preuveličanima, slažu se da je jedna razlika u usvajanju gradiva potkrepljena dokazima.

Ričard Mejer, poznat po pristupu o upotrebi multimedija u učenju, istraživao je razliku između vizuelnih i verbalnih tipova đaka. Kompjuterski multimediji pomogli su mu u ovom istraživanju. Ovde nije reč o pukom smeštanju đaka u vizuelne ili verbalne jer oni mogu preferirati učenje uz korišćenje slika, ali ako im je prostorna sposobnost niska, to može umanjiti efikasnost učenja.

stilovi u učenju

Vizualizator je tip učenika koji razmišlja koristeći vizuelne informacije i slike. Preferira učenje uz slike za razliku od verbalizatora koji voli korišćenje reči. Oni moraju da vide kako bi nešto upamtili, pa su im bliske ilustracije, čitanje napisanog, uočavaju detalje i orijentisani su na izgled i odlično pamte lica.

Auditivni tip učenika nasuprot vizuelnom, mora čuti da bi zapamtio, uči slušajući i brže upamti predavanje koje sluša nego lekciju koju treba da pročita iz udžbenika. Voli da čita naglas ili kada mora da bude tih, miče usnama čitajući. Ovi učenici su pričljivi i draža im je muzička od likovne umetnosti. Njima više odgovara da uče u društvu objašnjavajući i slušajući pojašnjenja lekcija. Mogu snimati sopstveni glas dok čitaju a onda preslušavati gradivo i tako učiti. 

Valja pomenuti još jedan tip učenika, a to je kinestetički. Ovakvo savladavanje gradiva je poznato i kao telesno učenje. Oni uživaju u manipulaciji različitim vrstama materijala, često su u pokretu, vole da izrađuju nove predmete i ne uživaju u čitanju. Tekst neretko prate prstom, a obično uče stojeći ili šetajući po prostoriji. Ukoliko se prepoznajete u ovom opisu, savetuje se da pokušate da učite uz muziku u pozadini, da pravite češće kraće odmore, kao i da se izrazite kroz ples, sport ili glumu. 

Iako postoje brojne polemike u vezi sa preferencijama u učenju, nije zgoreg da kod sebe razvijemo praćenje uslova koji nam odgovaraju za učenje, da o njima promislimo i postanemo ih svesni.

Slično

Back to top button