ObrazovanjeGramatika

Šta su sinonimi – sinonimija u srpskom jeziku

Sinonimija je pojava u jeziku koja, uz antonimiju, hiponimiju i leksičke skupove bez grananja, spada u sadržinske paradigmatske leksičke odnose.

Osim sadržinskih, postoje još formalni (rimotvornost, tautofonija, tautotonija) i sadržinsko-formalni (paronimija, homonimija).

Šta su sinonimi? Sinonimi se definišu kao reči različitog glasovnog sklopa, a sličnog ili istog značenja. 

Različita mišljenja leksikologa

Među uglednim leksikolozima javljalo se nekoliko različitih mišljenja u vezi sa sinonimijom.

  • Leonard Blumfild smatrao je da sinonimija ne postoji, jer ne postoje lekseme koje su uzajamno zamenljive u svakom kontekstu. Prema njegovom stavu, u svakoj situaciji se mogu zameniti jedino naučni termini koji su jednoznačne reči (anemija-malokrvnost, komparacija-poređenje, polisemija-višeznačnost).
  • Druga grupa naučnika delila je sinonime na istoznačnice (imaju identično značenje) i bliskoznačnice (imaju slično značenje). Prve spadaju u prave, apsolutne sinonime, a druge u neprave, relativne. Prvih, sasvim logično, ima dosta manje nego drugih. 
  • Branka Tafra je bliskoznačnost izjednačila sa paronimijom (spasilac-spasitelj, nosilac-nosač, bojažljivko-bojažljivac). Za nju postoje samo istoznačnice kao pravi sinonimi. Nema govora o drugim vrstama sinonima. 
  • Četvrti krug leksikologa okupio se oko Alana Kruza i imali su stupnjevit pristup, tj. formirali su skalu sinonimnosti po kojoj postoji četiri različita nivoa sinonimije. Apsolutnu sinonimiju ilustruju naučni termini (vodonik-hidrogen) i mogu se zameniti u svakoj situaciji. Potpuna sinonimija (lipsati-umreti) podrazumeva razliku u upotrebi, lipsati se odnosi na stoku, a umreti na ljude. Deskriptivna sinonimija (kuća-dom) pokazuje da se sinonimi mogu menjati u većini slučajeva, a približna (hodati-šetati) da se mogu zameniti samo u nekim kontekstima. 
  • Danko Šipka insistira na različitom korenu, a istom ili sličnom značenju sinonima. Različit koren mu je važan kako bi se sinonimija razlikovala od međuleksemske dubletnosti (uvo-uho, filosofija-filozofija).
  • Rajna Dragićević sinonime deli na jednokorenske (glavetina-glavurda, spasilac-spasitelj) i raznokorenske (otadžbina-domovina). Prva grupa sinonima nekada se označava kao gramatička ili tvorbena sinonimija. 

Razlika između jednokorenske sinonimije i međuleksemske dubletnosti je u tome što do prve pojave dolazi tvorbenim sredstvima, a do druge pomoću fonemske i morfološke promene reči. 

šta su sinonimi
Šta su sinonimi

Moraju li sinonimi pripadati istoj vrsti reči?

Uvreženo je mišljenje da sinonimi moraju pripadati istoj vrsti reči.

Međutim, Jelka Matijašević je argumentovano objasnila da ne moraju.

Njeni primeri

On je lukav/On je lisica i On je žestok/On je vatra

pokazuju da njen totalno različit stav ima smisla. Većina leksikologa ovakve primere proglasila je kvazisinonimima, budući da se ovakva sinonimija ostvaruje samo u specifičnim odnosima. 

Ista naučnica dodala je da postojanje pravih sinonima predstavlja samo prelazni stupanj.

Kompjuter i računar verovatno neće još dugo biti istoznačnice, jedna će reč ili nestati ili će specifikovati svoje značenje. 

Ona, takođe, govori o desinonimizaciji, tj. procesu razjednačavanja značenja sinonima, kao dobrom izvorištu za stvaranje paronima i kao dobrom pokazatelju kako sam jezik reguliše bespotrebne složenosti u sebi. 

Izvori leksičke sinonimije

1. Stvaranje ekspresivne leksike: spavati-nunati-džonjati, govoriti-trabunjati-laprdati-mleti.

Duhovit video iz domaćeg filma ,,Lajanje na zvezde” prikazuje upravo korišćenje ove vrste sinonimija

2. Stvaranje sekundarnih značenja reči, pre svega metaforičnih i metonimijskih: zlato i anđeo su sinonimi kada označavaju dobro dete

3. Tvorbenim procesima nastaju jednokorenski sinonimi: zaćutati-ućutati, glavurda-glavetina.

4. Pozajmljivanje stranih reči (kanibal-ljudožder, kompjuter-računar) + dijalekatska, arhaična, stilska i sociolingvistička raslojena leksika. 

Šta su sinonimi? Tipologija sinonima

  • Semantički sinonimi u sebe ubrajaju istinske i ideografske sinonime. Istinski su oni kod kojih su primarna značenja polisemantičke strukture u sinonimskom odnosu (mlak, topao, vruć, vreo). Ideografski imaju u sinonimskom odnosu primarno značenje prve lekseme i sekundardno značenje druge lekseme (rukovodilac firme-glava firme).
  • Stilski sinonimi su oni koji su stilski markirani u odnosu na neutralne, ali imaju isto značenje. Sadrže nekoliko podvrsta. 

Ekspresivni (majka i mama) javljaju se u istom funkcionalnom stilu, ali npr. majka ima izraženiju ekspresivnu vrednost. 

Funkcionalni se razlikuju prema funkcionalnom stilu kom pripadaju, pa tako postoje oni koji su profesionalno-terminološke prirode (akcenat-naglasak), teritorijalno-vremenski ograničeni (prozor-pendžer) i socijalno obojeni (riba-devojka). 

Treća podvrsta su arhaični (pismenica-gramatika), a razlika je samo u zastarelosti jedne reči.

  • Semantičko-stilski (lutati-skitati): značenja im se razlikuju i po semantici i po stilu.
šta si sinonimi i primeri sinonima u srpskom jeziku
Šta su sinonimi

Sinonimija i polisemija

Ovde najpre treba napraviti razliku između parcijalne i totalne sinonimije.

Kada su sva značenja 2 reči (lekseme) u sinonimskom odnosu, tada je reč o totalnoj sinonimiji (car-imperator). Ako su sinonimična samo neka značenja dve lekseme, onda govorimo o parcijalnoj (kuća-dom).

Ukoliko se ne porede celokupne polisemantičke strukture dveju leksema, već samo pojedinačna značenja, onda postoji nekoliko slučajeva: 

  • Primarno značenje jedne sa primarnim značenjem druge = tipična, prava sinonimija:

đak-učenik

Nije potreban nikav kontekst, najmanje je ima u prirodnom jeziku.

  • Primarno značenje jedne sa sekundarnim značenjem druge = neprava, kontekstualna sinonimija:

Stanovnici grada spavaju-Ceo grad spava

Za nju je izuzetno važan kontekst i najzastupljenija je u jeziku.

  • Sekundarno značenje jedne sa sekundarnim značenjem druge takođe dovodi do neprave, kontekstualne sinonimije:

On je anđeo-On je zlato

Bez konteksta se ove dve reči ne bi nikad mogle dovesti u odnos sinonimičnosti.

šta su sinonimi
Šta su sinonimi

Koje lekseme razvijaju sinonimiju?

U našoj lingvistici ovde je najcenjenije mišljenje Darinke Gortan-Premk. Ona je navela svoja četiri stava u vezi sa leksemama koje stupaju u odnos sinonimije:

1. Proste reči u primarnom značenju nemaju istoznačnice (glava, drvo, jezik).

2. Razlikuju se tvorenice u čiji semantički sadržaj ulazi celokupno značenje motivne reči (mlekar) i one u čini sadržaj ulazi deo značenja motivne reči (zmijast), prve nemaju istoznačnice, druge imaju.

3. U sekundarnim značenjima i proste i složene reči mogu uspostaviti sinonimne odnose i tu je od velike važnosti kontekst (mutiti-rovariti).

4. Bliskoznačnice mogu imati i proste i izvedene reči i u primarnom i u sekundarnom značenju.

Sinonimija i kontekst

Ukoliko sinonimija ne zavisi od konteksta, onda nju nazivamo prava, osnovna, primarna sinonimija.

Ako je sinonimski odnos dveju reči uslovljen kontekstom, reč je o sekundarnoj, izvedenoj, indukovanoj, kontekstualnoj sinonimiji. U jeziku mnogo više ima druge vrste sinonimije nego prve. 

Sinonimija kao sila haosa teži da na više načina izrazi jednu misao, a kontekst kao sila reda pokušava da unese red, da ustali što manje mogućnosti.

Neke reči u semantičkom sadejstvu postaju sinonimi.

Tako npr. pridev prost ima više značenja:

Postade prost i osoran– uz pridev osoran jasno je da ima nepoželjno značenje.

Ona je čista i prosta duša– sada je prost upotrebljen u pozitivnom značenju.

Odgega težak i teturav, jasno je da je teturav zato što je težak i ovde nam se ilustruje uzročno-posledična veza u kontekstu.

Vezana upotreba nekih reči (krut i strog) pokazuje da primarno značenje jedne reči osvetljava sekundarno značenje druge reči:

Naš narod voli tešku i sporu reč– ova dva prideva tek na sekundardnom nivou postaju sinonimi. 

Sinonimski red i sinonimski niz 

Sinonimski red čine reči sličnog značenja (bliskoznačnice), među kojima je jedna reč neutralni, nemarkirani član i preko nje se definišu ostali markirani članovi reda (kuća-vila-daščara-koliba). Ovde je kuća dominanta, tj. nemarkiran član. 

U okviru jednog reda mogu se javiti skupovi sa pozitivinim i negativnim značenjem: dati-uručiti-dodeliti-utrapiti-uvaliti, pa tako druga i treća reč ilustruju pozitivno značenje, a četvrta i peta negativno. 

Sinonimski niz čine reči istog značenja (istoznačnice), među njima ne postoji dominanta. Daleko je više sinonimskih redova nego sinonimskih nizova. 

Sinonimska umreženost prideva sa značenjem ljudskih osobina

Sprovedena je analiza preko uputnica (prideva koji se javljaju često u deifiniciji drugih prideva) i utvrđeno je da su pridevi jak i slab najfrekventnije uputnice, jer se pomoću njih pokazuju jaka ili slaba mera prisustva neke osobine. Ovakva analiza nazvana je input-analiza.

Rečnici sinonima

Sinonimni rečnici spadaju u specijalne rečnike jednog jezika. Prvi rečnici sinonima pojavili su se početkom 17. veka i bili su latinski.

Zatim smo u 18. veku dobili francuske, nemačke, engleske i španske, u 19. Nikolo Tomazeo iznedrio je italijanski, a posle njega nastali su danski, švedski i holandski. 

Srpska lingvistika je dugo čekala da dobije svoj rečnik sinonima. Tek 1974. Miodrag Lalević napisao je rečnik Sinonimi i srodne reči srpskohrvatskog jezika koji sadrži 24573 odrednica. Uz odrednicu daje se i sinonimski niz, prevod odrednice na više jezika, objašnjenja i primeri samo za neke članove niza. 

Sinonimi se u jednojezičnim rečnicima javljaju i kao sredstvo definisanja (input-analiza) i kao upućenice.

Sinonimi su često paradigmatska asocijacija na zadati stimulus. Recimo kad bismo od ispitanika tražili da kažu prvu asocijaciju na koju pomisle kada čuju reč loš, veliki procenat bi rekao zao.

Ovo nam pokazuje da ih mi pamtimo zajedno u nekom kontekstu, stvaramo asocijativnu vezu između njih i skladištimo ih tako u mentalnom leksikonu. 

Sinonimi: blagodet ili balast u jeziku?

Važno pitanje u vezi sa sinonimima jeste da li su oni dobri u jeziku ili pak stvaraju pometnju? Mišljenja su podeljena.

Što ih je više, izražavanje je preciznije, raznovrsnije, kreativnije, a vokabular i celokupan jezik su bogatiji. Danko Šipka smatra i da su važan izvor identifikacije, npr. doktori će mnogo češće reći anemija nego malokrvnost.

Sa druge strane loši su zbog jezičke ekomonije. Jezik kao veoma složeni, samoregulacioni mehanizam ne voli gomilanje jezičkih jedinica koje imaju istu vrednost i stalno se bori protiv toga.

Čitaocima ostavljamo da sami prosude da li od sinonima imaju više štete ili koristi!

Preporučujemo da pročitate:

RešiLako.com

Dipl. filolog i student master akademskih studija književnosti

Slično

Back to top button