ObrazovanjeGramatika

Pravopisna pravila (1. deo) – spojeno i odvojeno pisanje imenica

Pravopisna pravila su teška oblast, ali svakako neophodna za svakodnevnu formalnu i neformalnu komunikaciju. Rešavamo sve nedoumice lako!

Prema navodima autora Pravopisa srpskoga jezika, ,,Reči se u pisanom tekstu razdvajaju belinama. Sa stanovišta pravopisa, problem se uglavnom svodi na razlikovanje složenica, koje se pišu spojeno, od polusloženica, koje se pišu s crticom, i izraza ili sintagmi (grupe reči povezanih funkcijom i značenjem), koje se pišu ili odvojeno ili spojeno“. 

Pravopisna pravila

Spojeno se pišu složenice i izvedenice koje imaju sledeće karakteristike:

1. nesamostalnost jednog ili oba dela reči, pri čemu se nesamostalnost prvog dela ogleda u nepromenljivosti, čije je obeležje uglavnom spojni vokal, okrnjenosti celog oblika ili preuzimanje oblika iz drugih jezika. Drugi deo odlikuju takođe okrnjenost, preuzimanje i dodavanje sufiksa

rodoljub, bogoslov, mamipare, astronom, prababa…

2. objedinjenost akcentom podrazumeva da obe sastavnice imaju jedan akcenat i da između njihovog izgovora nema pauza

Beògrad, čuvàrkuća, krivoklétstvo, poljoprìvreda…)

3. udruženost sastavnica daje novo značenje

Beograd, visibaba, jugozapad…

pravopisna pravila
Pravopisna pravila

S crticom se pišu spojevi reči kod kojih sastavnice čuvaju određen nivo značenjske nezavisnosti, poseban akcenat i nepromenljivost prve od njih.

Crtica u tom slučaju pokazuje da se takav spoj ne uzima kao zasebna, jedinstvena reč, nego kao spoj dveju reči udruženih u datom momentu.

Obavezno prva sastavnica određuje drugu, dajući joj obeležje podvrste reči sa opštim značenjem (npr. auto-kuća = kuća koja se bavi prodajom ili popravkom automobila).

Izuzetke predstavljaju vojni i policijski činovi (general-major) i njima slični spojevi (lekar-stažista, asistent-pripravnik), pri čemu su oba dela promenljiva, a drugi deo precizira rangiranje. 

Dakle, pravilo o pisanju reči sa crticom dosledno se sprovodi u narednim slučajevima:

1. tradicionalni orijentalizmi

đul-bašta, Kurban-bajram, sahat-kula, ćeten-alva…

2. tradicionalni pojmovno objedinjeni spojevi

remek-delo, rak-rana, spomen-park…

3. posebni tradicionalni i njima slični noviji stilski nazivi kod kojih se prva sastavnica (imenica) shvata kao zamena za pridev

gas-maska, meč-lopta, klin-čorba…

4. netipični spojevi kod kojih opet prva sastavnica bliže određuje drugu, u smislu ʼkoji podseća na ili koji služi za…

doboš-torta, jež-frizura, veš-mašina…

pravopisna pravila
Pravopisna pravila u srpskom jeziku

Pravopisna pravila i strani prefiksi

Javljaju se posebne nedoumice kad su početne sastavnice stranog porekla, sa statusom formanta ili prefiksoida. Neke od tipičnih slučajeva izdvojićemo i objasniti u nastavku:

1. auto- ( kada znači sopstveni ili samo): autobiografija, autogol, autosugestija;

2. bio-: biologija, biodinamika, biogeneza, ali bio-gas, bio-dizel;

3. zoo-: zoologija, zookultura, ali zoo-vrt, zoo-planktoni;

4. etno-: etnogeneza, etnografija, etnolingvistika, ali etno-park, etno-selo, etno-stil;

5. makro-: makrobiotika, makroklima, makroregija;

6. mikro-: mikroplan, mikroekonomija, mikrostruktura;

7. mega-: megavat, megabajt, megazvezda;

8. mono-: monodrama, monoteizam, monokultura;

9. multi-: multivitamin, multikultura, multimilioner;

10. poli-: poligraf, poligamija, poliklinika;

11. psiho-: psihologija, psihoterapija, psihoanaliza;

12. retro-: retrovizor, retroaktivan, retrospektiva;

13. termo-: termodinamika, termoizolacija, ali termo-čarape, termo-košulja;

14. hidro-: hidroelektrana, hidrosistem, hidroavion.

pravopisna pravila
Pravopisna pravila

Teško je doneti jasna, precizna pravila u vezi sa pisanjem reči spojeno ili sa crticom, naročito kada je u pitanju nova ili novija leksika.

Tu pravila nisu doslovno definisana, pribegava se nekim analoškim rešenjima, ali svakako je to oblast u pravopisu koja u budućnosti zahteva više saglasnosti. 

1. auto: (skraćeno od automobil) piše se uglavnom sa crticom kada je drugi deo samostalna reč

auto-put, auto-limar, auto-industrija), ali autostrada i autodrom;

2. avio = avionski:

avio-guma, avio-karta, avio-prevoz;

3. aero = vazdušni, vazduhoplovni, važi isto pravilo kao u 1. slučaju (auto):

aero-bomba, aero-klub, aero-miting, ali aerobik, aerodrom (kada drugi deo nije zasebna reč);

4. moto = motorni, motociklični:

moto-kultivator, moto-park, ali motocikl, motodrom;

5. foto = svetlosni: fotosinteza, fotoelektron, fototerapija;

   foto (odnosi se na fotografiju): fotograf, fotografija, jer je druga sastavnica nesamostalna reč, ali foto-aparat, foto-model, foto-revija;

6. radio (odnosi se na zračenje): radioaktivnost, radioskopija, radiologija;

   radio (odnosi se na radio, radijski): radio-aparat, radio-talas, ali Radio Beograd, Radio Banja Luka (kada radio označava radijsku ustanovu);

7. video, stereo, audio: videoteka, stereoskop, audiogram (kada je druga sastavnica nesamostalna), ali video-plejer, stereo-uređaj, audio-kaseta;

Ista pravila važe i za prefiksoide kino i mini, dok ekstra i super pišemo spojeno u primerima: ekstraprofit, ekstraklasa, superliga, superstar, a odvojeno kada se naglašava kvalifikacija, što se pokazuje posebnim akcentom: ekstra ukus, super žurka.

Kvazi, nazovi, pseudo, nadri, eks, ino uglavnom se pišu spojeno, ali mogu se pisati i sa crticom kada se baš želi istaći neka osobina uz vlastito ime: nazovi-Srbin, super-Englez, eks-Jugoslavija.

Ako se već navedeni formanti pojave udvojeni, normirano je da se pišu odvojeno: mikro i makro planovi, auto i moto trke, toplotna i hidro izolacija.

Dvočlani spojevi kod kojih prva reč određuje drugu i u tom spoju se ne menja pišu se odvojeno:

1. prvi član nepromenljiva reč (najčešće stranog porekla) i shvata se kao pridev: zorli junak, demirli kapija, braon cipele, gala ručak, fitnes trener;

2. spojevi kod kojih je prva reč izvan tog spoja promenljiva i ima neko simboličko ime, označava firmu i sl.: Orijent ekspres, Sava centar, karneks paštete, moka kafa;

3. spojevi kod kojih je takođe prva reč izvan tog spoja samostalna i ima neku opštiju upotrebu: folk muzika, bejzbol palica, indigo papir itd.

Pravopisna pravila za pisanje hemijskih termina (za jedinjenja):

1. sa crticom: ugljen-dioksid, natrijum-hlorid, kalijum-sulfat;

2. spojeno (po pravilu sa spojnim vokalom): ugljovodonik, ferilhlorid, ferisoli.

Sa crticom se pišu spojevi čija je prva sastavnica jednoslovni simbol: o-noge, x-zraci, T-profil. Međutim, ukoliko se jednoslovni simbol zameni rečju, onda se piše odvojeno: alfa zraci, iks zraci, iks noge.

Odvojeno se pišu spojevi sa višeslovnim (verzalnim) skraćenicama: TV program, CGS sistem, TA peć, SMS poruka. 

Pisanje imenica koje označavaju titulu

Imenice koje označavaju titulu, zanimanje, srodstvo upotrebljene u ustaljenim spojevima ličnog imena, odnosno prezimena (shvataju se kao redovni deo imena) i pišu se odvojeno:

Don Kihot, Kir Janja, efendi Mita, Hadži Ruvim, kuma Živka, gazda Nikola…

Orijentalne titule iza imena koje se ne menja po pravilu pišu se s crticom:

Smail-aga Čengić, Osman-paša, Jusuf-efendija, Husein-beg.

Titule aga i beg pišu se spojeno sa imenom kada je reč o ličnostima čije se ime ustalilo u takvom obliku

Skenderbeg, Ivanbeg Crnojević i kada predstavljaju proširenje ličnog imena, a ne titulu Suljaga, Mujaga, Avdaga.

Pisanje udvojenih prezimena

Udvojena muška prezimena retka su u srpskoj tradiciji. Pišu se odvojeno kada su oba promenljiva:

Vuk Stefanović Karadžić, Gavril Stefanović Venclović.

Međutim, kada je prvo prezime nepromenljivo, onda se pišu sa crticom:

Mihailo Polit-Desančić.

Kod udvojenih ženskih prezimena usvojeno je pravilo da se pišu odvojeno

Anica Savić Rebac, Nada Đurica Marković

mada je ranije pisano sa crticom. S tim u vezi, žene čija su prezimena pre usvajanja novog pravopisa pisana sa crticom imaju pravo da u svojim ličnim dokumentima i dalje zahtevaju isti način pisanja. 

Kombinovano pisanje imena, prezimena i nadimka ne zahteva pisanje sa crticom:

Petar Petrović Njegoš, Jovan Jovanović Zmaj, Radovan Beli Marković itd. 

Udvojena strana prezimena, bez obzira na to da li se prvi deo menja ili ne, pišu se odvojeno:

Garsija Lorka, Van Gog.

Međutim, pod uticajem izvornog pravopisa nekad je uobičajeno pisanje sa crticom:

Tuluz-Lotrek (Toulouse-Lautrec), Rimski-Korsakov itd. 

Koautorska veza iskazuje se crtom (ne crticom!) bez razmaka, tj. primaknutom crtom:

rečnik Ristića‒Kangrge, vlada Cvetković‒Maček.

Višečlana  geografska imena pišu se spojeno ako imaju samo jedan akcenat:

Beograd, Virpazar, Višegrad, Vučitrn, Banjáluka (Bȃnjā Lúka).

U ostalim slučajevima pišu se odvojeno, bez obzira na promenljivost prve sastavnice:

Bela Crkva, Novi Sad, Šćepan Polje, Mrkonjić Grad.

S crticom se samo piše Šar-planina, jer joj je prvi deo okrnjen. 

Transkribovana strana imena pišu se ili prema izvornom pravopisu (Perl Harbor, Sijera Nevada, Adis Abeba, Rolan Garos) ili prema stvorenom običaju u našem jeziku (Njujork, Lamanš, Monblan). 

Spojeno se piše Autrougarska (često joj je naziv Dvojna monarhija ili Crno-žuta monarhija), pre svega da bi bili jasni spojevi kao što su austrougarsko-ruski odnosi, austrougarsko-tuski rat. 

Spojeno se pišu imena stanovnika izvedena od višečlanih geografskih imena:

Novosađani, Kotorvarošanin, Latinoamerikanac.

Ako se ističe zbirnost i posebnost, a ne objedinjenost, onda se piše s crticom:

Anglo-Amerikanci, Afro-Azijci, Tataro-Mongoli.

Kod spojenog i odvojenog pisanja najviše je pravila u vezi sa imenicama, jer njih svakako ima najviše.

Stoga ćemo njima posvetiti ovaj članak, dok će ostale vrste reči biti obrađene u sledećem radu, kako bi čitaoci imali dovoljno vremena da savladaju mnoge nedoumice oko imenica

Preporuka za još članaka:

Slično

Back to top button