PsihologijaKomunikacijaPorodica

Razvoj jezika ~ usvajanje jezika od rođenja do treće godine

Svako dete, ma gde da živi, od samog rođenja ovladava komplikovanim sistemom svog maternjeg jezika. Osnove jezika se stiču do trećeg rođendana, dok se celokupni proces usvajanja završava najkasnije do trinaeste godine. Očekivani razvoj, međutim, može izostati ukoliko dođe do fizičkih problema ili ako nisu ispunjene emocionalne, psihičke ili socijalne potrebe deteta.

Poznavanje jezika predstavlja izuzetno znanje. Pre nego što dete postane sposobno da normalno komunicira, ono mora ovladati mnogim znanjima. Između ostalog, tu spadaju učenje značenja reči, prepoznavanja različitih zvukova i intonacija, kao i usvajanje znanja o značenju tona glasa. Dete, dakle, mora da se navikne na ton glasa ljudi iz svog okruženja, kao i da nauči kako da podesi ton i jačinu sopstvenog govora. Veruje se da i genetika utiče na brzinu usvajanja jezika.

razvoj

Sistem nagrađivanja je važan za pravilan razvoj jezika

Prema jednom ranijem psihološkom stanovištu, dete nauči da kaže mama I tata veoma brzo I lako pre svega. Ove reči su detetu najvažnije, a I najjednostavnije su za izgovor.

Međutim, naučnici objašnjavaju da dete biva nagrađeno kad god slučajno, kroz brbljanje, izgovori slogove ovih reči ma-ma ili ta-ta. Nagrada je u ovom slučaju pohvala jer će, primera radi, majka detetu uputiti pohvalu kada začuje pomenute slogove “Da, tata je pustio muziku, kako si ti pametna devojčica”.

Dete će poželeti da iznova bude pohvaljeno te će ponoviti brbljanje za koje je razumelo da može prouzrokovati maminu lepu reakciju. Uz odgovore pune nežnosti I pažnje, deca brže uče jer su pozitivno potkrepljivana.

Imitacija je jedan od važnih načina na koji deca usvajaju jezik. Deca pokušavaju da imitiraju zvukove iz svoje okoline, međutim, neretko je slučaj da to čine nevešto ili netačno. Dogodiće se da dete izmisli neku svoju reč za koju nije čulo da iko drugi koristi.

Preterano će, možda, vršiti generalizaciju množine pa će reći ljudovi ili konjovi. Praviće, verovatno i čudne rečenične konstrukcije. Tada je uloga odraslih veoma značajna.

Važno je da kompetentni govornik ispravlja dete na prijateljski I neposredan način kako ne bi naučilo pogrešno. Kada naposletku uspešno u delo sprovedu ispravku I tako pokažu da su naučila kako pravilno treba da izgovore određenu reč ili rečeničnu konstrukciju, valja ih nagraditi. Nagrada može biti pohvala, ali I slatkiš, igračka ili odlazak na mesto koje dete posebno voli.

Pošto je jezik vrlo kompleksan, deca moraju da razvijaju I svoje kognitivne sposobnosti. Deca traže jezičke obrasce, nastoje da razumeju govor svog okruženja I trude se da nova znanja uklope u jezičku slagalicu. Za sve to vreme, deca uče logički da povezuju, prisećaju se onoga što su ranije čula te razvijaju memoriju, ali I sposobnost zaključivanja. Ponekad deca sama smišljaju gramatička pravila I aktivno traže obrasce po kojima se rečenice sklapaju. 

Pretpostavlja se da je mlađoj deci nešto teže da shvate da se nova oznaka odnosi na čitav objekat, a ne samo na jedan od njegovih delova. Tako će, verovatno, prvi put za psa dete reći da je mačka jer mu je mama ranije, pokazavši na mačku imenovala datu životinju. Ono će pomisliti da su sve životinje sa četiri noge I telom zapravo mačke. 

Razvoj govora do prve godine

Iako postoje određeni pokazatelji I razvojne norme kada se radi o govoru kod dece, roditelji ili staratelji ne bi trebalo da budu previše zabrinuti ukoliko primete neko manje odstupanje. Svojevrsni govor se razvija već od samog rođenja.

razvoj jezika ~ usvajanje jezika od rođenja do treće godine

Dete će drugačije plakati za različite potrebe I smejaće se kada mu se bliska osoba javi. Bebe guču I raspoznaju tonalitet glasa. Pod tim podrazumevamo da razlikuju ljutito od nežnog govorenja. Od trećeg do šestog meseca, dete brblja pa izgovara slogove reči ta-ba-ma…

U ovom periodu decu zanimaju igračke koje emituju zvukove te su one idealan izbor za poklon na ovom uzrastu. Već tada, deca umeju na svoj način da iskažu nezadovoljstvo I radost sopstvenim glasom.

Od šestog meseca do godinu dana, deca počinju da kombinuju različite slogove, kada je veoma važna uloga odraslih koju smo ranije pomenuli, gde će ih pohvalama podsticati da izgovore i svoju prvu reč. Dete počinje da sluša kada mu neko priča I prepoznaje značenje reči za označavanje predmeta ili bića s kojima je često u kontaktu kao što su cucla, mačka ili baba. Dete na ovom uzrastu razumeva uputstva kao što su “Uzmi, dođi, nemoj.”

Prvu reč očekujte između 10. I 15. meseca. Pred kraj prve godine, deca znaju da pokažu pojedine delove svog tela, izgovaraju dve ili tri reči i razumeju reč – ne. Znaju svoje ime, imitiraju zvuke koji su im poznati poput “mijau ili av”.

Kako biste podsticali razvoj njihovog govora, važno je da reagujete na njihovu vokalizaciju, tepanje I brbljanje. Dobro je da im recitujete dečije pesmice I da ih učite nazivima poznatih predmeta I ljudi kao što su sto, šporet, seka… Odlične su I igre poput taši-taši-tanana. 

Govor od prve do druge godine

U ovom uzrastu dete razume jednostavna pitanja poput “Gde je meda?” Dok sa njime prelistavamo knjigu, uviđamo da dok ih imenujemo, dete prepoznaje I prstom pokazuje na date slike. Sposobno je za slušanje kraćih priča.

Stoga je veoma važno da mu od najranijeg uzrasta pokazujemo knjige, smišljamo priče I pevamo pesmice. Od prve reči, dečiji rečnik se ubrzano povećava. Oko 15. meseca, ono raspolaže sa oko 10 reči; već sa 18. meseci zna čak 50 reči. Na kraju druge godine, ono već raspolaže sa između 200 I 300 reči. Dete počinje da razume značenje odrednica za količinu – mnogo, još jedan… Zna za prostorne odnose “Mama je u kupatilu”. Dužina rečenica na ovom uzrastu je od najviše 3 reči pa će, recimo reći “Mama peva.” Počinje da postavlja, ali I da odgovara na pitanja.

Dobro je zahtevati od deteta da daje kompleksnije odgovore od “da” ili “ne”. Uobičajeno je mahanje u znak pozdrava. Preporučljivo je da odrasla osoba detetu govori sve ono što radi “Sad ću da ti obučem pidžamu.” Isto tako, treba verbalizovati I radnje koje dete izvodi, oseća ili čuje “Aha, slušaš pticu.” Takođe, treba govoriti jasno, jednostavno I polako. Kada vam se dete obraća, bitno je da mu dajete do znanja da ga slušate, tako što ćete gledati u njega.

Razvoj govora između druge i treće godine

U ovom uzrastu dete ume da pokaže delove svog tela “Pokaži nos.” U stanju je da uspešno izvrši dva naloga “Podigni lutku I stavi je u kutiju.” Sebe oslovljava sa “ja” umesto imena. Dete počinje da razume značenje porodičnih odnosa pa zna ko je baba, a ko tetka. Već tada se služi govorom da bi se sa nekim našalilo, čak I zadirkivalo drugu decu “Ti to ne možeš.” Dete ume prstima da pokaže broj svojih godina. Neretko zvučne glasove zamenjuje bezvučnima u govoru.

Do treće godine će, uz adekvatno ispravljanje, dete korigovati skraćivanje slogova u rečima te više neće izgovarati vizor već televizor I slično. Prestaće I sa mnogim drugim iregularnostima poput zamene zvučnih glasova bezvučnima. Vreme je za postavljanje pitanja koja počinju sa gde, ko ili šta I zanima ga, recimo, gde je čokolada?

razvoj

Na kraju ovog perioda, deca imaju fond od čak 450 reči. Prepoznaju nekoliko boja; znaju da odrede šta je malo a šta veliko I istu priču vole da slušaju iznova. Da biste bili dobra podrška detetu da što bolje razvije veštine komunikacije na ovom uzrastu, treba da mu dajete instrukcije jednostavnijih igara, da mu pomognete da ih razume I usvoji. Potrebno je da iznova ponavljate nove reči kako bi ih naučilo. Važno je da opisujete svoje postupke, planove I razmišljanja. Treba proširivati dečije iskaze, na primer, kada dete kaže “Još hleba” možete dodati “Sara želi još hleba.”

Od ogromne je važnosti da ispratite razvoj govora svog deteta kako biste mu pomagali da napreduje, a ukoliko zaostaje, da biste potražili stručnu pomoć. Najviše od svega volite I odnosite se prema detetu s puno nežnosti I to će unaprediti celokupni razvoj, pa I razvoj govora.

RešiLako.com

Dipl. filolog i student master akademskih studija književnosti

Slično

Back to top button