Istorijske zanimljivostiPutovanja

Ernan Kortes ~ španski konkistador u pohodu na otkrivanje sveta

Ernan Kortes (Hernán Cortés) bio je jedan on najslavnijih španskih konkistadora. Kortes je zaslužan za osvajanje države Asteka, koja se nalazila na teritoriji današnjeg Meksika, i njeno pripajanje španskom kolonijalnom posedu, čime se učvrstila tadašnja dominacija Španije u kolonijalnim osvajanjima Novog Sveta. On je relativno doprineo i uspostavljanju konkistadorskog manira – surovosti, mučenja starosedelaca – i iskorenjavanju kulture plemena Asteka, ali se sa druge strane zalagao za mirno pokrštavanje Asteka, i protivio iskorišćavanju starosedelaca kao robova. 

Bio je uspešan u delatnosti vojnika, ali i veoma umešan vođa, i pre svega političar. U svojim osvajanjima nije se koristio samo silom, već i svojim pregovaračkim i govorničkim sposobnostima.

DETINJSTVO I MLADOST

ernan kortes ~ španski konkistador u pohodu na otkrivanje sveta

Većinu podataka o Kortesovoj mladosti zapisao je njegov prijatelj, saradnik i biograf Fransisko Lopez de Gomara, koji ga je opisao kao bolešljivog, ali lukavog, inteligentnog, i dovitljivog mladića avanturističkog duha.

Kortes se rodio u Medeljinu, malom gradu na jugozapadu Španije (današnja Ekstramadura). Njegova porodica bila je plemićka, sa porodičnim vezama u kastiljanskoj dinastiji. Bili su istaknuti po vojnom umeću, ali su pripadali rangu niskog plemstva, te živeli u relativnom siromaštvu. Sa majčine strane bio je u srodstvu sa Fransiskom Pizarom, koji će kasnije pokoriti carstvo Inka, u današnjem Peruu.

Ernan Kortes je sa četrnaest godina poslat kod daljeg rođaka da izučava pravo i latinski jezik u Salamanki, ali je od školovanja on veoma brzo odustao. Međutim, za kratko vreme je stekao dobro znanje latinskog i veštinu pisanja, kao i notarske veštine i uopšte poznavanje pravnog sistema Kastilje (koje će kasnije iskoristiti u svojim pohodima).

Posle odlaska iz Salamanke, vratio se u svoj rodni grad, ali se tamo nije dugo zadržao, pre svega jer je bio pod pritiskom roditelja. Oni su za njega želeli perspektivnu pravnu karijeru, ali i i zbog toga što ga je ambicija vodila putem novootkrivenih predela, dalje od malograđanske sredine.

Upravo u to vreme dešava se najveće otkriće tog doba – otkriven je Novi Svet (Amerika). Ernan Kortes je prvo pokušao da ode u Novi Svet 1502. godine kao pratilac jednog svog dalekog rođaka. Međutim, usled nerazjašnjenih okolnosti, biva onemogućen da krene na to putovanje. Razočaran, proveo je narednu godinu putujući po jugu Španije, gde je slušao priče o izobilju Novog Sveta i avanturama konkistadora.

DOLAZAK U NOVI SVET

Ubrzo se ponovo prijavljuje za ekspediciju u Novi Svet. Prvi put je zaplovio 1503. godine kao član posade Alonsa Kintera, a 1504. godine se iskrcava u Santo Domingo, današnji Haiti. Tamo se osamnaestogodišnji Ernan Kortes prijavljuje za državljanstvo i navikava na život u Novom Svetu. Posao notara koji je obavljao Kortesu je doneo poznanstva sa mnogim uticajnim ljudima, i poznavanje administrativnih protokola i zakona kolonija, koji su mu kasnije i te kako koristili.

ernan kortes
Dijego Velaskez i Ernan Kortes

Godine 1511. Kortes učestvuje u pohodu na Kubu, pod vođstvom Dijega Velaskeza de Kueljara. Posle uspeha ovog pohoda, Velaskez je bio imenovan za guvernera Kube, a Kortes postaje pomoćnik kraljevskog blagajnika. Velaskez je već tada bio veoma impresioniran Kortesom, i bio je odlučan da mu obezbedi visoku političku poziciju u kolonijama. Tako je Kortes postao sekretar samog Velaskeza, ali i dva puta imenovan za gradonačelnika u Santijagu. Upravo na Kubi Kortes stiče ugled – imao je veliko parče zemlje koje mu je dodeljeno od strane države, robove, stoku, rudnike. Imao je veliki autoritet pokazujući inicijativu za vođstvo. Međutim, Kortesa je počeo posebno da privlači konkistadorski život – želeo je da putuje, ne da provede život u malom gradu.

U to vreme, njegovi odnosi sa guvernerom Velaskezom su se pogoršali. Na ovaj razdor su uticali mnogi faktori, od kojih je najbitniji Kortesov buntovnički pohod na Jukatan 1518. godine. Na ovaj način, nakon skoro 15 godina u Novom Svetu, Kortes počinje da deluje van okvira politike i rada u administraciji. Sa iskrcavanjem na Jukatan, odnosno pohodom na Meksiko, 1518. godine, počinje novo poglavlje u njegovom životu – impresivna konkistadorska karijera.

PRE ISKRCAVANJA NA JUKATAN

Kortesova ekspedicija je bila već treća koju je guverner Kube, Dijego Velaskes, poslao da istraži poluostrvo Jukatan, na kom su živeli i Asteci i Maje. 23. oktobra 1518. potpisan je dogovor u kome se od Kortesa traži da povede ekspediciju sa ciljem da otpočne trgovinske veze sa domorodačkim plemenima, međutim, ovaj je uspeo da navede Velaskesa da doda klauzulu po kojoj Kortes sme da preuzme tzv. ,,hitne mere” bez prethodnog odobrenja, ako bi tako nešto bilo ,,u interesu španskog carstva”. Ovakav dogovor je Kortes video kao životnu priliku, te iskoristio svoju harizmu i govorničke sposobnosti da ostvari ono što je naumio.

Kako se datum otplovljavanja približavao, Kortesovi pravi motivi su guverneru Velaskesu postajali sumnjiviji; znajući da bi onaj ko osvoji novo američko kopno dobio slavu, zlato i velike počasti, guverner je počeo da sumnja da bi Kortes mogao ekspediciju usmeriti ka tome da postane guverner Meksika, postajući nezavistan. U skladu sa tim, poslao je naredbu kojom smenjuje Kortesa sa čela ekspedicije. S obzirom da Kortes na to nije pridavao pažnju, zvanično je sa doka isplovio kao pobunjenik.

ERNAN KORTES: POČETNI USPESI

U trenutku isplovljavanja, 18. februara 1519, ekspedicija je brojala 11 brodova, oko 500 vojnika, oko 100 mornara i 16 konja.

4. marta se iskrcavaju na Jukatan, gde nailaze na Heronima de Agilara, Španca koji je preživeo brodolom prve ekspedicije i postao član majanskog plemen. Pored njega, nalaze i astečku plemkinju u zarobljeništvu kod Maja, Malinče. Ona je znala astečki i maja jezik, a Agilar je, pored španskog, znao i maja jezik; njihovo prevođenje je olakšalo komunikaciju sa domorodačkim stanovništvom.

Kortes ubrzo osniva grad Verakrus, gde ulaže trud u stvaranje kohezivne vojske od svojih ljudi, i potapa brodove kojima su došli, poručujući da je sada jedini način za preživljavanje osvajanje.

Posle nekog vremena, ekspedicija napušta obalu, i upućuje se ka unutrašnjosti Meksika. Prema lokalnim plemenima Kortes se nekada odnosio prijateljski, a nekada koristio silu, ali uvek je pazio da konflikt s njima svede na minimum. Činjenica koja je olakšavala Kortesu da pokori Asteke bila je politička kriza u imperiji. Kako su Asteci imali razvijen običaj prinošenja ljudskih žrtava, mnogi okolni narodi (čije su žrtve prinošene) osećali su mržnju prema njima. U tome je prednjačila grad-država Tlakskala, koja se u početku opirala Kortesu, ali on na kraju uspeva da ih pridobije na svoju stranu.

OSVAJANJE ASTEČKOG CASRTVA: PAD TENOČTITLANA

Španci ulaze u Tenočtitlan, prestonicu astečkog carstva, 8. novembra 1519. U skladu sa diplomatskim i narodnim običajima Asteka, car Montesuma je dočekao Kortesa svečano, uz poklone. Popularno je verovanje da su Asteci u početku mislili da je Kortes materijalizacija boga Kecalkoatla, ali ono se u poslednje vreme sve više dovodi u pitanje: moguće je da su to izmislili Španci da bi naglasili neizbežnost astečkog poraza. Bilo kako bilo, Kortes odlučuje da zarobi Montesumu, ne bi li ostvario vlast nad Astecima i olakšao pokrštavanje.

kortes
Glavni grad astečkog carstva

Međutim, veoma brzo dolazi druga španska ekspedicija sa Kube, koju je poslao Velaskes, a predvodio Narvaes, rešena da uhapsi Kortesa zbog neposlušnosti. Ostavivši ljude da čuvaju Montesumu, Kortes je iznenadio Narvaesa i njegove ljude i zarobio ih, a posle toga se brzo vratio u Tenočtitlan. Tamo ga zatiče fatalna situacija: komandant koga je ostavio u gradu je pobio nekoliko astečkih poglavica, što je samo povećalo već postojeće nezadovoljstvo Asteka. Oni su rešili da silom proteraju Špance. Ni Montesuma nije mogao da ih smiri; štaviše, rugali su mu se i bacali kamenje na njega, pritom ga smrtno ranivši. Španci su bili prinuđeni da beže iz Tenočtitlana.

Noć bega u španskoj istoriji nazvana je ,,tužna noć”.

ernan
Poslednji astečki car Kvatemok

Znajući da bi vraćanje na Kubu bilo opasno po njega, Kortes se odlučio da se ponovo poveže sa saveznicima iz Tlakskale. Posle reorganizovanja vojske, u decembru 1520. ponovo kreće u napad. Udružene snage Tlakskale i Španaca su brzo pokorile većinu gradova pod astečkom kontrolom. Samo su Tenočtitlan i obližnji Tlatelolko ostali nepokoreni. Kortes se odlučio da opkoli Tenočtitlan, onemogućivši Astecima da pobegnu kopnenim niti vodenim putevima, i presekavši dovod hrane i vode. Uz to, u Tenočtitlanu je tada vladala epidemija velikih boginja, koja je ubila trećinu astečkog stanovništva.

Ipak, Asteci su odbijali da se predaju, što je navelo osvajače da uništavaju grad ulicu po ulicu. Poslednji astečki car, Kvatemok, predao se Kortesu 13. avgusta 1521. Grad je bio gotovo potpuno razoren tokom opsade. Kada je i pao, Španci su nastavili sa razaranjem, uspostavivši temelje novog grada Meksika. 

Nakon toga, španski kralj Karlo V je postavio Kortesa za guvernera novoosvojene teritorije Meksika, tzv. ,,Nove Španije”. Tokom svih ovih godina, Kortes je tvrdio da je veću borbu vodio sa ljudima iz svoje zemlje nego sa Astecima. To i naglašava u svojih slavnih pet pisama koja šalje kralju Karlu V. 

POVRATAK U ŠPANIJU I SMRT

Ernan Kortes se ubrzo vraća u Španiju, u nadi da će se suočiti sa sunarodnicima i iskazati svoje nezadovoljstvo kralju. Bio je u velikim dugovima, jer je mnogo svojih putovanja finansirao sam. Najveći deo svog kasnijeg života proveo je u težnji da dobije priznanja za svoja dostignuća i podršku španskog dvora. Kortes ne uspeva da se po poslednji put vrati u Meksiko, jer umire 2. decembra 1547. Sahranjen je prvobitno u crkvi u Sevilji, a kasnije su njegove kosti premeštene u Meksiko.

ernan
Statua Ernana Kortesa u Španiji, u znak zahvalnosti

RešiLako.com

Dipl. filolog i student master akademskih studija književnosti

Slično

Back to top button