Obrazovanje

Objekat i priloške odredbe u srpskom jeziku

Kada spominjemo objekat u srpskom jeziku znači da se nalazimo na polju sintakse. Sintaksa je deo gramatike koji izučava metode na osnovu kojih se od reči grade rečenice. Sam termin starogrčkog je porekla, sуntахis podrazumeva nauku o građenju rečenice tj. slaganje i uređivanje reči u rečenici.

objekat i priloške odredbe u srpskom jeziku
Objekat i priloške odredbe u srpskom jeziku

Rečenični konstituenti (članovi)

Jedna rečenica sastoji se iz više delova, svi ti „sitni“ delovi nazivaju se rečenični članovi ili konstituenti. Svima je poznata ona podela na glavne i zavisne rečenične članove. Objekat spada u zavisne.

Šta je objekat?

Objekat je zavisni rečenični član koji se definiše kao dopuna glagola, označava predmet nad kojim se vrši radnja. Funkciju objekta u rečenici mogu imati sledeće vrste reči: imenice i zamenice. Pored toga, objekat u rečenici može biti predstavljen jednom rečju ili sintagmom.

objekat i priloške odredbe u srpskom jeziku
Objekat i priloške odredbe u srpskom jeziku

Objekat se deli na pravi i nepravi. Ovde se postavlja pitanje koja je razlika između pravog i nepravog objekta?

Nepravi objekat stoji i uz prelazne i uz neprelazne glagole. Nepravi objekat se dobija na pitanje KOME? i ČEMU?

Kupiču devojci cveće.

Pravi objekat stoji uz prelazne glagole tj. predstavlja dopunu prelaznim glagolima. Uvek je u akuzativu bez predloga ili u deonom genitivu.

Službu pravog objekta mogu vršiti imenica, imenička sintagma ili imenička zamenica u akuzativu (jednine ili množine) bez predloga: Milica zaliva cveće , gde je: Milica = subjekat; zaliva = predikat; cveće = pravi objekat;

Volim devojku.

Dodaj mi sladoleda.  

objekat i priloške odredbe u srpskom jeziku
Objekat i priloške odredbe u srpskom jeziku

Priloške odredbe u srpskom jeziku

Pod priloškim odredbama podrazumevaju se glagolske dopune koje na bliži način određuju glagol uz koji stoje.

Priloške odredbe se drugačije nazivaju adverbijalne i one glagolsku radnju određuju po:

  • Mestu (gde se nešto dešava?)
  • Vremenu (kada?)
  • Načinu (Kako?)
  • Količini (Koliko?)
  • Uzroku (Zašto?)

Može se reći da adverbijalne odredbe daju više informacija od onih koje su iskazane predikatom, subjektom i objektom.

Na prozoru je sleteo golub.

Juče je padala kiša.

Celog života vredno radi.

Rekao je da je mnogo voli.

Zbog virusa nisam otišao na koncert.

Slično

Back to top button