KnjiževnostObrazovanje

Ahmed Nurudin ~ potraga za spasom u romanu ,,Derviš i smrt”

Ko je bio Ahmed Nurudin? Lik iz romana Meše Selimovića ”Derviš i smrt”

,,Čovjek treba da se odrekne svega što bi mogao da zavoli, jer su gubitak i razočarenje neizbježni. Moramo se odreći ljubavi da je ne izgubimo. Moramo uništiti svoju ljubav da je ne unište drugi. Moramo se odreći svakog vezivanja zbog mogućeg gubitka“.

Ovim rečima bi mogao započeti povratnički život Ahmeda Nurudina, čoveka koji kao povratnik iz rata jedini spas može pronaći u ljubavi. 

U književnoj kritici se javlja mišljenje da su najveći Selimovićevi junaci upravo povratnici iz rata. Kao ilustrativan primer mogu poslužiti dva Ahmeda, Šabo i Nurudin.

Prvi je glavni lik Mešine ,,Tvrđave“ iz 1970. godine, a drugi je protagonista romana ,,Derviš i smrt“, objavljenog 1966.  Osim imena, povezuje ih i ta prirodna čovekova nesnađenost, čak i izbezumljenost, nakon povratka iz ratnih dešavanja u tokove svakodnevnog života. 

ahmed nurudin
Meša Selimović

Ahmed Nurudin i potraga za spasom: prvi pokušaj

Dok Ahmed Šabo uspeva da se ostvari zahvaljujući pronađenoj ljubavi u liku svoje Tijane, njegov imenjak Nurudin se, u trenutku susreta sa pravom ljubavi, pokolebao i izgubio i ljubav i sebe za ceo život.

Naime, jedina žena koju je voleo je udata za drugog. Tako je on, vodeći čuvenu bitku između razuma i srca, prednost dao razumu. Tako je i izgubio prvu priliku da pronađe lični spas. 

Druga šansa

Sledeći Nurudinov korak bio je okretanje veri i uglednom mevlevijskom redu. Kako mu i samo ime kaže, bio je ,,svjetlo vjere“, temelj i krov tekije.

Ona mu je dugo pružala utočište, tiha, čista i topla, štitila ga ja je mirom. Kao šejh, on je bio autoritet, poštovan i zaštićen od dnevnih tema sa spoljašnjih strana tekije. Verovatno bi tako i okončao život da, iznenada, nije progledao onog trenutka kada mu je vlast zarobila nedužnog brata Haruna.

Moto ,,biti kriv bez krivice“ obeležio je čitavo delo Meše Selimovića. U njemu je prikazan sav kafkijanski proces, a Ahmed Nurudin bi se mogao označiti kao balkanski Jozef K.

I sam Selimović bio je protiv totalitarnih ideologija, pa je glavna tema njegovog stvaralaštva bila borba protiv nasilno oduzimane slobode nevinim ljudima.

Sigurno je da udela u svemu tome ima i Mešina životna priča, koju je delom izneo u svojim ,,Sjećanjima“, a konkretno u liku Nurudinovog brata Haruna može se prepoznati ,,Šefkija Selimović osuđen na smrt zato što je iz magacina uzeo krevet, ormar i stolicu i još neke sitnice“.

Nesrećni Šefkija ovih par stvari uzeo je samo zbog predstojećeg ženinog porođaja, kako bi koliko-toliko pristojno na ovaj svet dočekao svoje dete. Kada u romanu derviš oseti blizinu smrti uhapšenog brata, po prvi put ne nalazi oslonac  u rečima ,,Kurana“, opada autoritet svete knjige i njegova životna staza zauvek se menja. 

Treći vid borbe- odlazak kod kadije

Onovremeni narušeni prirodni poredak nazivan je ,,velikim mehanizmom vlasti u kojem zlo rađa zlo“. Potresen nepravdom, Ahmed Nurudin krenuo je ka tadašnjim moćnicima, nadajući se da se sa njima može govoriti otvoreno i ljudski. Protagorina rečenica da je ,,čovek mera svih stvari“ ovde je pokazala da pravičnost i moralnost te mere zavise od stepena udaljenosti od njenog merioca.

Nesreća je i ranije pogađala druge ljudi, ali tek kad se svileni gajtan pojavio iznad glave derviševog brata, derviša je zapljusnulo opasno svetlo. Pobuna, za koju i sam kaže da je trebalo davno da je čini, sada ga je izvela na brisani prostor. 

ko je bio ahmed nurudin? lik iz romana meše selimovića ''derviš i smrt''
Ko je bio Ahmed Nurudin? Lik iz romana Meše Selimovića ”Derviš i smrt”

Početak Nurudinovog preobražaja

Tako se nesrećni derviš prvo uputio kod kadije Ajni-efendije, ali ga je tamo dočekala kadinica. Njena ga je pojavala izložila neočekivanom gorkom problemu.

U njemu je oživelo neželjeno sećanje na ženu koju je dvadeset godina zaboravljao. Pitao se ,,zašto se budi kada mi je najmanje potrebno?“ Selimovićev derviš je na početku svog preobražaja, ali još uvek nije spreman da naudi drugom čoveku kako bi spasao brata (na šta ga kadinica nagovara). 

Ahmed Nurudin i dva lica pravde: muselim i Ishak

Budući da mu je ljubav bila slabija od moralnih načela, nije smeo da pita za brata, i odatle odlazi kod muselima. Međutim, muselim kao predstavnik sudske vlasti samo zna za princip naređenje-izvršenje i sličnog je mišljenja kao Andrićev Karađoz. Smatra da je svako kriv ko se našao zatočen u tvrđavi i arogantno odbija da sasluša derviša. 

Nakon ove posete, Ahmedu se prvi put javlja begunac Ishak, koji simbolizuje njegovu pobunu, promenu i ponovno rađanje.

On je Nurudinova suprotnost, njegova prigušena, tamna, pobunjena ličnost. On je, zapravo, psihološka zamena za brata, za onaj deo koji je Ahmedu predstavljao oslonac i spas, a koji mu sada nedostaje da bi kompletirao svoju ličnost. 

Odlazak muftiji 

Još jednom je derviš otišao kod kadije, ali je ponovo naišao na nezainteresovanost za svoj problem, pa mu je ostao još jedan očajnički put do mogućeg spasa.

Upućuje se muftiji, predstavniku duhovne vlasti, ne bi li mu vera bar na ovaj način nekako pomogla. I dok je u duši muselima i kadije besnelo ideološko načelo, kod muftije je ljudska ravnodušnost bila uzrok tragičnosti Ahmedovog brata Haruna. Muftija je tipičan bolesnik-ravnodušnik.

U svim posetama Nurudin je video samo bezličnu stranu sultanske pravde, niotkuda pomoći ili bar ljudske reči samilosti. Može se pretpostaviti lični udeo Meše Selimovića, koji je, verovatno, isto molio za brata, a ostao ponižen.

Sizifovska borba Ahmeda Nurudina, koji moli, a zna da mu nema pomoći, svakako zaslužuje poštovanje, jer se u njoj vidi čežnja za dostojanstvom čoveka.

Izostanak sahranjivanja brata jeste ono što još više produbljuje očaj u psihološkoj drami derviša, jer bi mu sahrana donela olakšanje i mirenje sa smrću, ali i nadu u drugi, bolji svet koji brat sigurno zaslužuje.

ko je bio ahmed nurudin? lik iz romana meše selimovića ''derviš i smrt''
Ko je bio Ahmed Nurudin? Lik iz romana Meše Selimovića ”Derviš i smrt”

Poslednji neuspeli pokušaj

Kada je uvideo da je njegova zgrada vere bila samo ,,zidanica na pesku” (kako je naziva Nikola Milošević), da dopuštaju ubijanje nevinih ljudi, on bira put osvete.

Paradoks potrage za krajnim ishodištem spasa je što se pravda može postići samo nepravednim sredstvima.

Mržnja ga je naterala na osvetu, te svrgava vlast i sam postaje kadija. Želja za vlašću je samo drugo lice Nurudinove potrebe da ovlada životom i upravlja prilikama.

Zdanje njegove osvete učvrstilo se tek onda kada je stradao nedužan čovek, hadži-Sinanudin. Mržnja postaje nova Nurudinova zidanica koja mu vraća samopouzdanje i sigurnost i za koju veruje da će odoleti i najjačim potresima.

Dobijanje kadijskog zvanja dodatno ga uverava da je na strani zla pronašao spas za kojim je toliko tragao. Tako se Selimovićev junak uključuje u igre koje nisu primerene njegovoj prirodi, sam se zapliće u sopstvene zamke i postaje oličenje tragičnosti. Sudbina je htela da probuđeni derviš zapečati i svoj život tragičnim pečatom. 

Gubitak ljubavi i prijateljstva

Vlast ga je naterala da izgubi i svoju poslednju uporišnu tačku, svoju zlatnu pticu, simbol sigurnosti i sreće, svog prijatelja Hasana, i tako se još jednom uveri da je sve što je godinama gradio bila samo ,,zidanica na pesku”.

Nesnađeni derviš pripadao je redu neodlučnih, kolebljivih i rastrzanih ljudi. Da li zbog ratnih iskustava, zbog dešavanja u vezi sa Harunom ili je jednostavno po prirodi takav- ostaje nam da razmišljamo.

On odbija da pobegne sa optuženim Hasanom, baš kao što je nekad odbio da pobegne sa voljenom ženom. Nema dovoljno velikodušnosti da oprosti nepostojeći greh jedinoj ženi koju je voleo, a koju su na silu udali za drugog.

Kada nema za nju, nema ni za bilo koga drugog. Iako svima, istina, želi spas i mir u velikom ćutanju između neba i zemlje, on nema velikodušnosti koja je sinonim za Boga, a bez nje je ,,svaki čovjek uvijek na gubitku”.

I dok Ahmed Šabo ostvaruje sreću samo zato što ju je tražio na mestu na kom se, prema Selimovićevom mišljenju, jedino može i naći- pored žene koju voli, Ahmed Nurudin beži od ljubavi i na kraju vlast potiskuje emocije. 

Ahmed Nurudin ~ konačni kraj

Zato njemu kao jedini spas preostaje smrt, poslednja lađa na koju će se ukrcati, a koja je najvaljena kao Katul-ferman, što znači da će biti zadavljen u tvrđavi.

Stezanje kruga koji ga obavija sve vreme na kraju se završava stezanjem kružne vrpce oko njegovog vrata. Ovaj simbolički završetak pokazuje da ga je ubio krug iz kojeg je bezuspešno pokušao da se izdvoji. 

Preporučujemo da pročitate:

Slično

Back to top button