ObrazovanjeIstorijske zanimljivostiKnjiževnost

,,Mamac” D. Albaharija – analiza romana koji nas vraća u prošlost

Detaljna analiza romana

Roman ,,Mamac” Davida Albaharija je osvojio NIN-ovu nagradu 1996. godine. Međutim, tek se skoro našao na spisku lektire za osmi razred osnovne škole.

Kojim temama se bavi, do kojih odgovora dolazi i kako ovaj roman utiče na promenu svesti današnje dece, pogledajte u nastavku.

,,Mamac” – kratak sadržaj

O ,,Mamcu” se u vidu radnje ne može reći mnogo. Suština dela leži u njegovom misaonom i emocionalnom sloju, u unutrašnjim previranjima junaka i njihovim patnjama.

Priča počinje preslušavanjem magnetifonskih traka koje pripovedač pronalazi u svojoj kući u Kanadi. Zapostavljene i sakrivene, ali nikada zaboravljene, trake sadrže dragoceno svedočanstvo i blago za pripovedača – glas njegove skoro preminule majke. Sa majčinim glasom koji se čuje sa kaseta naviru i potisnuta sećanja.

Sećanja pripovedača vraćaju u vreme nakon smrti oca. Nakon što je sahrana završena, pripovedač ostaje sam sa majkom u stanu, koji posle gubitka voljene osobe, postaje samo upražnjeni prostor.

Da bi, kada i majka umre, uspeo da je sačuva od zaborava, pripovedač je moli da mu priča o svom životu. Majka to striktno odbija, sve dok se pripovedač ne pozove na oca.

Naime, on tvrdi da je majka ,,uvek sve radila za druge, a ništa za sebe”, pa je, čim je rekao da želi da mu priča o ocu, nevoljno pristala.

Iako je početna ideja romana fokusirana na figuru oca kog više nema i na upoznavanje njega i njegovog života, majka postaje i subjekat i objekat romana. Kroz njenu priču, doista, upoznajemo oca, ali više upoznajemo nju samu. Glavno pitanje ovog dela je ,,koliko poznajemo svoje najbliže”?

,,mamac" d. albaharija - analiza romana koji nas vraća u prošlost
,,Mamac” D. Albaharija – detaljna analiza romana

Majka: život

Majka se kroz sećanja vraća u svoju mladost, u vreme pre pripovedačevog postojanja. Time se u delu otvara novi vremenski sloj dela.

Tako imamo tri nivoa vremena: sadašnje (pripovedač u Kanadi otkriva kasete), prošlo (majka i pripovedač snimaju glasovni zapis), još dalja prošlost (majčina mladost i život).

Pripovedač prilikom razgovora sa majkom odluči da napiše delo o njenom životu i da ga nazove ,,Majka: život”. Međutim, u književnosti se retko simbol dvaju tačaka koristi u ovom kontekstu. Zbog toga se možemo i poigrati sa značenjem ovog naslova.

On može nositi značenje ,,majka JEDNAKO život”, ali i ,,majka PROTIV života”, s obzirom na to da se ovaj simbol koristi u matematici za operaciju deljenja.

Majka se, doista, kroz ceo roman, predstavljala kao osoba koja se bori protiv života i njegove surovosti. Njen lik je izgrađen kroz prizmu stoicizma, filozofiju istrajnosti i odolevanja životnim olujama i izazovima.

Nakon što je bila u logoru, izgubila prvog muža, a potom i dvoje dece, majka ostaje sasvim usamljena. Ona je, kao i mnogi drugi nakon Drugog svetskog rata, ostala bleda senka nekadašnje sebe, ljuštura u ljudskom obliku.

,,Ako se gubici mogu porediti, onda su njihovi bili isti. Očeva prva žena i njihova deca su ubijeni u niškom logoru, majčin prvi muž je streljan, a njihova deca su poginula u železničkoj nesreći. Ali se otac stalno osvrtao, dok je majka išla napred.

Sticajem čudnih okolnosti, sreće se sa pripovedačevim ocem, isto tako nesrećnog čoveka, koji je, takođe, svoju prvu ženu i decu izgubio u vihoru rata. Međutim, sasvim suprotno majci, otac se prepušta svom tugovanju i emocijama.

Figura oca i figura majke su izgrađene po principu kontrasta: majka je jaka, čvrsta ličnost, koja teško pokazuje emocije, dok se očev lik prikazuje kao senka nekadašnjeg čoveka koja je umirala polako svakog dana.

Kontrast se ogleda kako u emocionalnoj sferi, tako i u pogledu na prve porodice koje su imali. Otac slike svoje dece drži na vidljivom mestu u stanu, neprekidno se vraća njihovim likovima i posmatra ih. Sa druge strane, majka je ta koja slike drži skrivene u novčaniku, kao da ih krije sama od sebe.

,,mamac" d. albaharija - analiza romana koji nas vraća u prošlost
,,Mamac” D. Albaharija – analiza romana za lektiru

,,Najmanje znamo o onima koji su nam najbliži”: pitanje dvojnika

Dinamika porodične zajednice u romanu prekidaju dva važna pitanja: pitanje jezika i pitanje Drugog.

Pitanje Drugog je važno, filozofsko pitanje ovog romana. Pitanje dvojnika ili drugog ,,ja” se ne ogleda samo u indentitetu Donalda. Donaldov lik ostaje misteriozan do kraja romana.

U naznakama je uočljivo da je Donald pripovedačev alter-ego, koji se budi nakon bega iz ratom zahvaćene Evrope.

Donald ne voli istoriju, ne voli Evropu, okreće se protiv korena i predstavlja ono što pripovedač želi da bude: pisac.

Međutim, osim Donalda, rastrzana je i majka, ali i sam pripovedač. Majka je rastrzana između bivše, nekadašnje sebe, i sadašnje, prazne osobe koja je posle rata i tragedija postala.

Sa druge strane, pripovedač je rastrzan između Evrope i Kanade, nostalgije i budućnosti, istorije i sadašnjosti, karaktera majke i karaktera oca, kasnije između starog sebe i novog-u formi Donalda.

Ovi unutrašnji razdori pripovedača se vide kroz njegovo shvatanje jezika. Kako je on prevodilac, jezik kojim govori u velikoj meri određuje njegov identitet.

Simbol tog identiteta se vidi na samom početku romana u ,,Rečniku srpskohrvatskog jezika”.

Jezik u romanu ,,Mamac”

Opaska Italijana koji kaže da se u reči Sicilija nalazi više značenja nego u najvećem rečniku je značajna iz više razloga.

Sicilija za Italijana predstavlja domovinu, mesto sigurnosti, detinjstva i predaka. Ona predstavlja suštinu ličnosti koja je u njoj odrasla i koja Italiju nosi sa sobom gde god da se u svetu nađe.

Kao što Italijan ne može (niti želi) da se odvoji od svojih sicilijanskih korena, tako ni pripovedač, bez obzira na to što je otišao u Kanadu, na drugi kraj sveta, ne može pobeći od svoje prošlosti, nostalgije, ni istorije.

Majčin karakter se, takođe, uočava kroz njen govor i jezik. Pripovedač ističe da se ona najčešće izražavala putem narodnih mudrosti i poslovica.

,,mamac" d. albaharija - analiza romana koji nas vraća u prošlost
,,Mamac” D. Albaharija – analiza romana koji nas vraća u prošlost

Ovakav način izražavanja signalizira potpuno skrajnjavanje sopstvene ličnosti i prepuštanje mesta opštem znanju.

Na taj način se majka stapa sa narodom i gubi svoje karakteristike. Majčine poslovice potvrđuju njenu unutrašnju emocionalnu prazninu, koja je ostala nakon rata.

Prisutna je, takođe, i igra rečima. Naime, maternji jezik po leksici predstavlja jezik majke. Naravno, jasno je da se misli na majku zemlju, otadžbinu. Pripovedač je, pobegavši u Kanadu od rata (i samog sebe), suptilno bežao i od svoje domovine koristeći tuđi, nematernji jezik.

,,Prvo su me, doduše, uplašile njene reči. Već dve godine nisam čuo svoj jezik, nisam ni mogao često da ga čujem ovako daleko na zapadu Kanade.”

Naziv romana

Naziv romana je, svakako, aspekt koji intrigira. Mamac je interesantan odabir reči za roman ovog tipa. Samim tim što se prepliću različite vremenske i prostorne niti, mamac nije samo jedna osoba ili jedna stvar.

Mamac je otac za majku; da bi čuo majčinu priču, pripovedač je ,,namamljuje” kada je najslabija i najosetljivija-pozivajući se na sećanje na oca.

Mamac za pripovedača je majka; da bi ogolio svoju ličnost i spoznao svoj identitet, pripovedač mora da prođe kroz majčina sećanja i da pronađe svoje korene.

Mamac za Donalda je pripovedač; on je neophodan da bi Donald izašao na videlo. Međutim, svi oni zajedno su samo jedan mali mamac za istoriju; oni su obični ljudi žrtvovani od strane nekih većnih i moćnijih, nevidljivih ličnosti.

Ovo je roman koji opisuje sudbinu običnog čoveka u sukobu sa mašinerijom istorije. Istorija i istorijski događaji uništavaju civile, obične, male ljude i njihove živote.

Međutim, u tim malim, običnim životima, postoje naznake nade da će malim koracima u pravcu ispravljanja budućnosti popraviti i rane koje su nanete čoveku u prošlosti.

Preporučujemo da pročitate i ove zanimljive članke:

RešiLako.com

Dipl. filolog i student master akademskih studija književnosti

Slično

Back to top button